Plan se uvek izjalovi
Ako nešto isplaniraš i nadaš se glatkoj realizaciji, budi siguran da će se desiti neko nepredviđeno sranje koje će sve da poremeti. Koliko god se ti trudio da do sranja ne dođe, Marfi će napisati još jedan paragraf svog zakona.
Naoštrio sam se juče i sve isplanirao: pre podne za vreme pauze skoknem do biciklističke radnje da kupim prednje svetlo za bajs, i kad se Daca vrati sa posla sednem i krenem ka selu. Ona sa decom taksijem dođe sutra (u subotu) ujutro.
A onda se pojavi još jedna neočekivana sila poslata od samog Marfija, kao još jedna epizoda serije sjebavanja planova. Uveče mi moja draga dobaci preko kuhinje da se zapušila sudopera.
Mali kvar rešava se lako
Divno! Obožavam da se „mala kućna sranja“ dešavaju uveče kad planiraš da se opustiš. Daj gumu za odpušavanje — nadrkavaj dole, nadrkavaj gore… Ma izlazi bre negde vazduh, čujem luft. Otvorim vratanca na sudoperi — kaplje od one metalne rešetke na spoju sifona i sudopere. Ma to se samo mrdnula gumica. Odvrnem šraf da namestim gumicu a ona se sprčila k’o da je ceo život provela na suncu.
Kontam: bez dobrog dihtovanja ulaza u sifon — nema otpušavanja onom gumom. Razmontiravaj sve, izvlači sudoperu da probam prodžarati sajlom. Al’ oćeš stojka! Sajla dugačka 10 metara i ne može da prođe jer je gusana cev u obliku latiničnog slova „S“ (dupla krivina). Još se sa ženom izsvađam na sva zvona jer ne može da mota sajlu, a sajla ne može da prolazi ako se ne mota. Još me iznervira kad reče „motanje sajle je muški posao“. Pa jebem mu mater, i pranje sudova je ženski posao pa ja nekad operem sudove!

Začepljena gusana lula sifona
Majstori, majstori, majke vam ga majstorske!
Smrklo mi se, vidim da će današnji dan da mi propadne. Do iza ponoći sam po netu tražio nekog vodoinstalatera u Kragujevcu, i ne nađoh ga. Tračak nade mi dade Jozvan sa nekim majstorom koji odčepljuje sanitarije kod njegove tetke. Poslaće mi njegov telefon sutra. Nirvana — sutra će majstor da naiđe, sredi to očas posla i nastavljam po planu — na bajs i u selo.
Svanulo, otišao na posao. U neko vreme mi dune da pojurim još nekog majstora, čisto da povećam šansu uspešnosti. Dâ mi kolega Miloš telefon nekog njegovog majstora. Pozovem ga: „može al’ tek posle šest“. Aj da vidim prvo šta će da bude sa ovim Jozvanovim, kasno mi to šes’.
U neko vreme dobijam Jozvanovog majstora, posle kratkog razgovora kaže za oko sat, sat i po će da navrati. Super, to će biti i pre kraja radnog vremena! Situacija se pegla…
Prođe sat, sat i po, dođe kraj radnog vremena, nema majstora da se javi pa ga ja zvrcnem da vidim je l’ dolazi, kad on meni ni pet ni šes’ nego „ne dolazim, poverdio sam nogu“. Pa super što si mi javio na verme, da znam.
Sam svoj majstor
I sad kontam — ovaj tek posle šest, ovaj neće uopšte. Aj da ja to sredim sam, što su ti majstori bolji od mene? Samo treba odvrnuti šraf na dnu lule.

Šraf na dnu lule
Lele, kakav hard-kor! Ovo nije odvrtano od kad je napravljena zgrada… imaaa… 40-50 godina! Što kučine, što nekih krpa što sam pre 10-15 godina obavijao kad je počelo da kaplje na šrafu. Uzmem francuski ključ, probam da ga odvijem — trt! Čekić, lupi od dole da otpusti, lupi sa strane, nategni, povuci, udri, ma ni da mrdne! Uzmem malo jače čekićem da udaram po dršci francuskog, kad se odvali parčence sa desne strane ove prve krivine i krete da izlazi voda u lavorčić.
Pu, jebem ti familiju, i sifon, i francuski, i čekić, i kanalizaciju, i sve ti jebem! Stao i gledam ono govno od sifona — šta da mu radim? Sad i da odvijem šraf i protnem sajlu, kako da zakrpim ovu rupu sa strane? To sve trulo, ako navrnem šraf, pišaće pored njega. Da mu jebem mater, bimbalo i reži obe krivine, pa ću gibljivo crevo da utnem u onaj ostatak cevke.
Majstorska je muka pregolema
Odem do kolege Bobana i uzmem bimbalo, usput kupim gibljivo crevo na buvljaku i prednje svetlo za bajs u biciklističkoj radnji „Cyclemania“. Dođem kući i odfikarim skota. Onaj gus ne varniči kad ga sečeš, al’ zato pravi neku sitnu crnu i masnu prašinu koja je napala celu kuhinju! A napala je i moje disajne puteve — iskašljavao sam bar deset minuta crni šlajm. Ako ne dobijem neku rakčinu da me pojede, ništa nisam uradio.
Blago teleći pogled u cevku — zjeee! Znači, zato voda nije ‘tela da prolazi!?

Začepljena odvodna cev
Pa ovde bre ni igla ne može da prođe! Otfikarim i ovo parče tako da plastična cev može da uđe vertikalno, uzmem i izvadim jedno kilo i po kojekakvog gustog mulja iz cevi i bimbalom poravnam vrh gde sam je prekratio (da bude estetski lepo, k’o za izložbu).
Taman stigla Daca sa posla pa mi pomože da uguramo sajlu celih 9 metara, sa sve vrtenja (naučila preko noći da vrti sajlu za otpušavanje cevovoda). Puštaj vruću vodu, drndaj sajlu napred–nazad, ode voda, rasčisti se cela cevka!
Štap i kanap
E, sad je lako. Uzmem gumeni reducir, uguram ga u gusanu cevku. Ja da stavim plastičnu cev u reducir — oćeš malog Đokicu! Mnogo usko, sve i da je plastika uža za 2 milimetra u prečniku pa ne bi ušlo.
Enigma: koj’ moj sad da radim? Sama plastična cev zvrji sa po 5 milimetra prostora do gusane cevi, a sa reducirom ne može da uđe. Ništa, da vratim Bobanu bimbalo i svratim u „Čar“ po silikonski kit i neko duže plastično crevo. Uzmem jedno od 20 cm sa navojem na jednoj strani.
Nazad kući, uguram onaj navoj u gusanu cev, pasuje k’o saliveno, ni da mrdne plastika. Nalijem okolo silikona, vratim sudoperu (žena u međuvremenu počistila ono đubre oko „radnog mesta“), vratim sudoperu, navučem gibljivo crevo, privijemo spoj na sudoperu, prvi test — prolazi po koja spora kap na donjem spoju gibljivog i plastičnog creva. A jebem ti, da ti jebem! Zalijem u navoj silikona, zalijem silikonom maticu. Sad ako ima ‘de da kapne, alal mu plajvaz!

Gibljivi sifon
Epilog
E, sad kad je i to gotovo, dan je kompletno sjeban a planovi osujećeni!
Vožnja do sela je sada nemoguća misija — nagutao sam se one prašine od gusa, naduvao silikona, kad bih krenuo bajsom pao bih na prvom semaforu pod točkove nekog džipa koji se eto slučajno našao baš tu i baš tad. Ubedi me žena da putujem sutra ujutru. Oni taksijem, a ja bajsom.
A tamo u toku iduće nedelje, dodaću jedan produžetak od sudopere do plastičnog sifonskog korita, pa onda gibljivo crevo u sifonsko korito, koliko da krivina bude veća i da se lakše čisti prljavština. Imam sve, od ranije, samo mi se sada nikako nije radila još i ta egzibicija!
Dakle, ako nekome treba majstor za otpušavanje sudopere, zovite! Neću mnogo da vas oderem, al’ ću bar da dođem kad se dogovorimo
Ako vam treba ugradnja sifona, možete to i sami po ovom uputstvu
Dosta je za danas. Odoh da popijem kafu pa da probam da operem ruke i isteram ovaj smrad kanalizacije iz prstiju.












11 komentara na „Plan se uvek izjalovi“
4. septembar 2009. u 21:40
Kad se samo setim??? I ja pizdim, pa uzmem stvar u svoje ruke i na kraju sve zalijem silikonom pa jos prstom oblikujem i likujem
Bem ti majstore, kad ti trebaju nigde ih nema…
4. septembar 2009. u 21:40
Svaka čas’ Urke. Ni ja ga ne bi bolje opravio xD
4. septembar 2009. u 21:44
@Deda: Uzeo ja da izbijam ono čime je zalivena cev u onom proširenju, al’ ne da može, ono zaliveno olovom!
A kad se samo setim kad smo drug i ja probušili glavnu dovodnu cev za vodu u stan kad smo kačili kazanče (mojom krivicom). Bio petak i zovem majstora koji mi je dan pre toga završio zamenu vodovodne instalacije, kad mi on kaže mrtav ‘ladan „a ne mogu sad da ti to uradim, mogu tek u ponedeljak“. Pa šta da radim do ponedeljka, da držiom prst na rupi tri dana?! Majstori su goveda! Čst izuzecima, al’ to je raritet.
@Avram: Ma napravio sam ga k’o profi
4. septembar 2009. u 21:47
Ma majstori su mala deca za Marfija. Ko je on fuksa, kad god ne treba da bude, to je posebna prica…
4. septembar 2009. u 23:06
Ja samo da cestitam Dedi na ovom vrlom i duhovitom komentaru, ha ha ha, bravo…
4. septembar 2009. u 23:10
Šta reći, nego blago Daci! Da bude srećna što ima takvog muža i da mu kaficu sa sve ratlukom svako jutro u krevet donosi
A da je Marfi uvek tu negde i vreba iz prikrajka, to je tačno, grrr!
I da se ne hvalim, koliko puta sam čistila sifon u kupatilu sama, cangle od komšije veće od mene. Jbt. zamisli ženu sa canglama .Strašno. I to još s namazanim noktima.Uh.
Od kako sam u novom stanu, redovno (bar jednom u dva-tri meseca) sipam Cevka gde god vidim cevi.Trebalo-ne trebalo, za svaki slučaj.
Rekoh mom jedinku jedared: ko mi popravi rernu od šporeta, udajem se smesta za tog, jerbo sam tanka na struji.
Doš’o majstor Zolika, opravio i dete pita zgranuto: maaama, zar ćeš ti sad za njega da s’udaješ? A ja jedva dočekala da proluftiram stan, majstor verovatno nema vode u kupatilu već godima, blah.
Post ti je odličan, podsetio me na Kishona ,,Kod kuće je najgore“. imaš dara
4. septembar 2009. u 23:11
Moja sreca je sto je moj muz majstor za sve, terasa nam je puna ko oko kojekavog alata.
Zao mi je tvojih muka, ali ako ikada pozelim da odem na dijetu ove slike ce mi biti pozadina na desktopu. Jak sto bi rekli klinci…
5. septembar 2009. u 01:06
Pih, ovo maciji kasalj
5. septembar 2009. u 03:09
Ako mi je čega žao u životu, onda je to što nisam upisala neku „majstorsku“ školu. Zanat je zlatan.
Baš nikada i ni zbog čega ne zovem majstora i ne dam mužu da bilo šta popravlja po kući, jer on obično napravi još veći problem.
Moje poslednje remek delo je popravljanje veš mašine. Otvorim mašinu, utvrdim kvar, naručim deo koji da mi kupe, zamenim deo, zatvorim mašinu i sad radi ko nova. Kad pričam o majstorijama i kad nešto popravljam osećam se totalno euforično. Bolje da ućutim sada, a eto mi ideje za post.
7. septembar 2009. u 13:09
@rada: Eto, umesto da komšija pripomogne, on ti samo alat daje
Te kiseline što se sipaju u rupe, to i nije tako loša stvar, samo treba praktikovati redovno.
@Linga: Sad mi dođe žao što sam bio previše iznerviran da bih napravio još fotki. Bila bi to prava „poslastica“ za dijetu
@Vule: Meni više liči na mrtve aždaje, al’ aj sad
@Charolija: Eto, sad kad više nema briga, opusti se uz neku veselu temu
11. septembar 2009. u 19:32
Izvini, ja umreh od smeha, psovao si, brate, k’o pravi majstor, da nisi ne bi i uspeo.