Jedino moje
Tužna je sudbina ova,
Nije kao i druge,
Slika iz pustih snova,
I dana prepunih tuge.
Nju sam zavoleo juče,
Pre samo pola dana,
Misli o njoj me muče,
Kako je ona sama.
Traže je mnogi ljudi,
Ona je posebnog soja,
Njeno Sunce nek sudi,
I sada, jedina moja.
Kako sad prolaze dani,
Svaki je dug bez tebe,
Zašto smo tako sami,
I ja bez moje bebe.
Kad bude svanulo jutro,
I ptice stale da poje,
Rećiću Suncu da sija,
Da vidim jedino moje.
I tako proćiće dani,
Svanuće nova jutra,
Ostaće tragovi sami,
Da slute bolje sutra.
13. jul 1997.
Požega












jedan komentar na „Jedino moje“
28. novembar 2008. u 11:03
Bas je super,pesma je puna emocija tako da s moje strane samo pohvale