Седам чуда СФРЈ

Грб СФРЈУ маси циркуларних е-писама пристиглих ових дана, пронађох једно занимљиво, црнохумористично и трагикомично.

Седам чуда социјализма у СФРЈ:

  1. Сви су били запослени
  2. Иако су сви били запослени, нико ништа није радио
  3. Иако нико ништа није радио, сви планови су били 100% испуњени
  4. Иако су сви планови били испуњени, трговине су биле празне
  5. Иако су трговине биле празне, сви су имали све
  6. Иако су сви имали све, сви су и крали
  7. Иако су сви крали, никад ништа није недостајало

У демократији нема чуда:

  1. Само ретки су запослени
  2. Запослени раде за оне који не раде ништа
  3. Иако они ретки раде за оне који не раде ништа, плату не добијају
  4. Они који не раде имају све
  5. Трговине су пуне, а већином купују они који немају ништа
  6. Краду само одабрани (од народа)
  7. Иако краду, стално се жале да имају премало

Објављено од стране

Александар

Данијелин супруг, Михаилов и Николин отац. Веб програмер и оснивач TechWebUX.

9 мишљења на „Седам чуда СФРЈ“

  1. Tih 7 čuda su svakako jedan od uzročnika raspada bivše države… ali problem je što je period tranzicije još gori pa treba proći još puno godina da ove naše balkanske vukojebine postanu stabilne demokratske države. Demokracija sama po sebi nije zlo (npr. skandinavski model demokracije), problem je jedino u modelu demokracije. Poznavajući mentalitet ljudi koji žive na ovim prostorima, bojim se da tu nikada neće zaživjeti jedna država poput Švedske ili Norveške, prije nešto poput Italije ili u gorem slučaju nešto poput SAD-a. Koliko god da demokracija kao takva nije savršena, to je puno manje zlo nego da ti nekakvi centralni komiteti reguliraju sve i svašta. SFRJ je bila još i super u usporedbi sa recimo SSSR-om ili Kubom, a vidimo da i Chavezova Venezuela nije neki raj na zemlji. Sve u svemu, najviše vjerujem u skandinavski model koji bi bio nešto između kapitalizma i socijalizma.

  2. СФРЈ – мала земља са великим проблемима: 6 република, 5 националности, 4 језика, 3 религије, 2 писма, 1 партија

  3. @Igor: Добро велиш Игоре, менталитет је оно што уназађује Балкан. А менталитет не чине мишљења људи који су у групи „статистичке грешке“, већ маса коа преовлађује. Ал’ у сваком тренутку можемо, ако довољно желимо, да емигрирамо тамо где нам се чини бољим… још да то и урадимо :)

    @Hellas: Само копипејстуј ;)

    @Shin-en: Концепт братства и јединства уопште није лош концепт, само је лош начин на који је реализована, на силу и против воље народа.

  4. @Aleksandar: Malo smo zakasnili sa željama za preseljenje, to treba napraviti u ranim dvadesetim godinama :( Ali u biti meni i ne bi bilo toliko loše kad bih malo bolje zarađivao jer mi u principu osim novaca i samostalnosti ničega previše ne nedostaje. Hrana je ok, imam pitke vode, more i planine su mi relativno blizu, imam dobru lokalnu teretanu… ajde, sadržaji su dosta skromni, ali bogatiji noćni život nije nešto zbog čega bih nužno bježao odavde; ali zbog boljeg obrazovnog sistema bih si već dobro razmislio da sad upisujem fakultet i da imam mogućnosti birati nešto bolje.

    @Shin-en: Istina, dosta toga je bilo na silu u Jugovini pa… a što je najgore, bilo je isprva nećkanja hoće li biti demokratska ili komunistička i nažalost pobijedila je lošija opcija. Po mojem mišljenju sve bi bilo drugačije da je Jugovina isprva bila demokratska i konfederativna, ali nije pa nema smisla da se bavimo stvarima tipa što bi bilo kad bi bilo. Praksa pokazuje da niti jedna komunistička zemlja ne funkcionira niti je pokretač razvoja (primjeri: Sjeverna Koreja, Kuba, Venezuela…). Kinu ne bih trpao u tu kategoriju jer ona više funkcionira po kapitalističkim nego li komunističkim principima jer imaju tržišnu ekonomiju.

    @Ivan Petrović: Skandinavski model je isto tako baziran na tržišnoj ekonomiji pa…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *