Nokia N900: loš telefon, dobar komp
U prethodnom zapisu „Nokia N900: Unboxing + srpski“ sam već pomenuo da sam 26. maja zahvaljujući agenciji Grayling dobio na probu pametni telefon nove generacije Nokia N900. Nakon dve nedelje upotrebe (i nešto preko) stekao sam utisak da ovaj telefon, zapravo platforma Maemo 5, može još dosta da se razvija.
PAŽNjA! Ovaj zapis je dugačak i sadrži dosta slika.
Tehničke karakteristike
Kao što se i u samoj specifikaciji uređaja može videti, pokretačku snagu predstavlja 32bitni ARM Cortex A8 procesor na 600 MHz i do 1 GB memorije (256 MB RAM uz dodatak 768 MB virtualne memorije – swap) namenjene programima. Za 3D grafiku se stara posebno procesorsko jezgro koje podržava OpenGL ES 2.0.
Uređaj raspolaže sa 32 GB interne memorije proširive sa microSD memorijskom karticom maksimalnog kapaciteta 16 GB, što ukupno daje 48 GB skladišnog prostora — i više nego dovoljno za mobilni telefon.
Kada je povezivanje u pitanju, podržava GSM GPRS/EDGE, 3,5G, Bluetooth i WiFi b/g.
Od ulaznih komponenti poseduje kameru rezolucije 5 MP sa Carl Zeiss autofokusnom optikom i 3x optičkim zumom (drugim rečima — zum je neupotrebljiv), QWERTY hardversku tastaturu na kliznoj platformi za čiju je upotrebu potrebno kratko privikavanje, i ekran osetljiv na dorir, dijagonale 3,5 “ i WVGA rezolucije 800×480 px.
Jedna od obaveznih stavki prenosnih uređaja modernog doba je ugrađeni modul za geografsko pozicioniranje, a N900 poseduje ugrađeni A-GPS prijemnik koji bi uz pomoć preinstalirane OVI mape trebalo da pokrije polje „snalaženja u prostoru“.
Sponu između hardvera i korisnika pokriva operativni sistem Maemo 5 zasnovan na Debian GNU/Linux operativnom sistemu prilagođenom za prenosne uređaje. Sama činjenica da je u pitanju slobodan operativni sistem ostavlja dosta prostora za razmišljanje o mogućnostima ovog uređaja. Bitno je da je prilično brz, prilično stabilan i proširiv operativni sistem. Naravno, podrazumeva se multitasking, što će reći da istovremeno može da bude pokrenuto više od jednog programa.
Fizičke karakteristike
Kada sam telefon prvi put uzeo u ruku (vidi video snimak raspakivanja), osetio sam robustan uređaj namenjen mišićavim gikovima.
Kućište je izrađeno od crne matirane plastike dobrog kvaliteta i odlične završne obrade. Zbog panoramske orijentacije softvera (ili filozofije?!) sa leve i desne (uže) strane su smeštena dva stereo zvučnika (levi i desni), solidne jačine, ali ipak ne treba očekivati spektakl.
Na levoj strani (gornja strana u režimu telefona) su smešteni još USB miniB utičnica za punjač i vezu sa računarom i drugim uređajima, te rupa za traku za nošenje oko ručnog zgloba.
Na desnoj strani (donja strana u režimu telefona) su pored desnog zvučnika mesto našli prorez za skidanje poklopca baterije, klizni prekidač za zaključavanje/otključavanje ekrana, 2,5″ banana priključak za slušalice i TV izlaz, mikrofon i ležište za olovčicu (Stylus). Olovčica je napravljena od čvrste plastike, pljosnata je, dobro leži u ruci i ne odaje utisak da bi svakog trenutka mogla da pukne.
Sa gornje, duže strane (desna u režimu telefona) smeštena je klackalica za regulaciju jačine zvuka (telefoniranje, reprodukcija zvuka i videa), odn. zumiranje (fotografisanje i pregled fotografija), multifunkcijsko dugme „Power“ za uključivanje i isključivanje telefona, dvostepeno dugme za fokusiranje i okidanje fotoaparata, i potpuno neverovatno ali istinito — infracrveni port (programčić Shutter uspešno „škljoca“ moj Canon 450D)!
Pomenuto multifunkcijsko dugme funkcioniše kao prekidač za uključivanje i isključivanje uređaja kada je dugo pritisnuto. Dok je ekran zaključan, kratak pritisak na ovo dugme prikazuje „stand by“ ekran na kome su prikazani vreme i datum, te „slajder“ za otključavanje ekrana prstom.
Kada je ekran otključan, kratak pritisak na ovo dugme prikazuje meni za isključivanje, zaključavanje, „mutiranje“ uređaja, prelazak u „offline“ i režim rada telefona, te zaključavanje ekrana i dugmadi.
Donja stranica osnove pošteđena je ikakvih dugmadi i utičnica, ali se zato sa zadnje strane telefona nalazi autofokusna Carl Zeiss kamera od 5 MPix žižnog raspona f2.8/5.2. Iznad sočiva su smeštena dve fleš diode koje igraju ulogu blica, a cela ova aparatura zaštićena je kliznim poklopcem. Oko skalamerije za slikanje nalazi se poluga za postavljanje telefona na ravnu podlogu radi gledanja videa.
Na prednjoj strani se levo od ekrana nalaze sekundarna kamera za video pozive (uz program Mirror se može koristiti kao ogledalo, ali je slika veoma loša), senzor za merenje osvetljenja (automatsko podešavanje jačine osvetljenja ekrana), zvučnik za režim telefona i dioda za signalizaciju (Notification lights): bateriju treba dopuniti (blinka bledo plava), baterija se puni (blinka narandžasta), baterija je napunjena (konstantno svetli zelena), režim pripravnosti (blinka bela), primljen novi poziv, SMS, brza poruka, poruka e-pošte ili propušten poziv (blinka plava). Zanimljivo je da se uz malo veštine može prilagoditi ponašanje ove lampice.
Tastatura
Gornja stranica osnove rezervisana je za hardversku QWERTY tastaturu, jedan od bitnijih stavki ovog uređaja. Osim neizbežnog „WAU!“ gledanjem u sliku, nakon upotrebe dolazi se do zaključka da su tasteri previše blizu jedan drugog mada se dužom upotrebom čovek ipak navikne na njih. Cenim da su projektanti ovog uređaja mogli da ostave još malo prostora za tastere po visini, i da tastaturu rašire još malo, obzirom da ima prostora za po još jedan taster u širinu i nešto veći razmak.
Tastatura je korisna, ali bih kao nedostatak naveo otežano kucanje brojeva jer se levim palcem mora držati taster Alt, a desnim palcem pritiskati tasteri. Zbog prilično visoke platforme ekrana, desni prst zapinje o nju (osim ako se koristi kažiprst, onda ništa ne zapinje). Meni lično je trebalo par dana da umesto kucanja slova po brojevima prihvatim kucanje po minijaturnoj tastaturi. Ne lažem — brže kucam po klasičnoj telefonskoj tastaturi
TFT ekran dijagonale 3,5 “ i rezolucije 800×480 piksela osetljiv na dodir smešten je na kliznu platformu „okovanu“ metalnim okvirom.
Ne sviđa mi se…
- Iako ga napaja Li-Ion baterija BL-5J od čitavih 1320 mAh, uz intenzivnu upotrebu uređaja, t.j. maksimalnog korišćenja servisa za koje je uređaj i namenjen (multimedija i Internet), teško da će izdržati više od 11 sati, a ako i stigne do 12, biće to premija! Kada se poisključuju WiFi, GPS, provera elektronske pošte i brzih poruka, sinhronizacija RSS dovoda, automatski izbor najkvalitetnijeg načina za komunikaciju, onda baterija može da izgura i preko jednog dana, ali to može da uradi i telefon od 2.000 dinara!
- Inicijalno softver ne omogućava MMS, što se nadoknađuje instalacijom programa fMMS. Da budemo načisto, tačno je da uslikana fotka može da se pošalje na Facebook, Flickr, Photobucket, Picasa i druge servise (proširenja dostupna iz Menadžera aplikacija) i tako podeli sa nekim, ali to onda znači da taj neko mora imati pristup tim servisima. Može se željeni sadržaj poslati i elektronskom poštom, ali opet, primalac mora imati uređaj koji je u stanju da to i prikaže.
- Na telefon sam uspešno prebacio kontakte i kalendar sa E51, ali je primetan nedostatak sinhronizacije sa OVI servisima. Možda sam priglup, ali nisam uspeo da pronađem način da beleške sa E51 sinhronizujem na N900.
- Pošto sam uključio telefon po raspakivanju, a on se uspešno povezao na kućni WLAN, pronašao je i ponudio nadogradnju operativnog sistema na noviju verziju, što sam prihvatio sa oduševljenjem. Nova verzija sistema je donela mogućnost automatskog rotiranja tastature za biranje, adresara i drugih komponenti koje ovo podržavaju, zahvaljujući ugrađenom žiroskopu. Međutim, u radu sam došao do bolnog zaključka da ova automatika više smeta nego što pomaže.Naime, kada telefon zazvoni, a pošto ga nosim u džepu, kada ga izvadim i okrenem da pogledam ko me zove ekranski tasteri za prihvatanje i odbijanje poziva su na dnu ekrana. Kada krenem da pritisnem taster za prihvatanje poziva, ekran se vraća u panoramski položaj i pod prstom mi se nalazi taster za odbijanje poziva. Ovo je i valjani razlog da automatika bude isključena i izabran portretski režim prikaza funkcija za telefoniranje.
- Kad sam već kod poziva, sasvim mi je neverovatno da jedna ovakva mašina nema mogućnost grupisanja kontakata, kao ni mogućnost izbora individualnih melodija zvona. Dakle, bilo da vas zove dete ili neki smarač, uvek će zvoniti isto te je obavezno pogledati u ekran i da bi video ko zove, i da bi pogodio taster za javljanje, odn. odbijanje poziva. Doduše, grupisanje kontakata je moguće, ali samo u grupe na nalozima za brze poruke (OVI, GTalk, Skype…).
- Hm, telefoniranje! Koliko se god trudio, nije mi pošlo za rukom pozivanje brojeva „na slepo“. Iako na prvoj radnoj površini držim četiri prečice do najbitnijih kontakata, u 98% slučajeva sam posegnuo za adresarom da bih pozvao neki od ta četiri kontakta. Jednostavno, navikao sam da držim pritisnut taster 2-9 kako bih bez gledanja u telefon pozvao onoga ko mi treba. Sa ekranom osetljivim na dodir, ovo jednostavno nije moguće.
- Adresar je priča za sebe. Kada se otvori dostupna je samo skrolujuća lista kontakata u panoramskom režimu prikaza! Ako mi treba neko na slovo „P“, recimo, ili ću da izvučem tastaturu i pritisnem taster „P“ kako bi se filtrirali svi kontakti koji sadrže slovo „P“ u imenu i prezimenu (adresar može, ali ne mora da bude otvoren jer se automatski traži u adresaru), ili ću kao manijak da motam prstom „uzbrdo“ dok ne ugledam kontakt koji mi treba. Može to da se uradi jednom rukom, ali nije to tô. Najčudnije od svega je što modul za telefoniranje sa listom poslednjih razgovora ima napredniji režim prikaza kontakata iz adresara, a do njega se iz samog adresara ne može doći (o ovome ću kasnije u delu „šta mi se sviđa…“).
- Maemo 5 ima četiri radne površine kroz koje se kreće „listanjem“ prstom. Međutim, kada je neki program prikazan preko celog ekrana (npr. media plejer, ili veb pregledač), nije moguće „listanje“ na sledeći program ili radnu površinu već se mora koristiti ekvivalent „Alt-TAB“ menadžera poslova (tzv. Dashboard) pritiskom „Restore“ ikonice u gornjem levom uglu ekrana.
- Gore pomenuti GPS i OVI mapa su od koristi samo ako putujete van Srbije, jer su ucrtani jedino putevi većih gradova u inostranstvu, dok je kroz Srbiju ucrtana samo siromašna mreža auto puteva. Za razliku od mape koju ima E51 (vidi sliku ispod), ovo je (bar meni) neupotrebljivo.
Sviđa mi se…
- Modul za telefoniranje, kada je reč o pozivanju, funkcioniše bolje od adresara. Naime, pored liste poslednjih razgovora u kojima su lako dostupni kontakti sa kojima je nedavno uspostavljena komunikacija (ili propušten poziv), može se preći na izbor kontakta za pozivanje pri čemu se dobija naprednija lista kontakata od one u Adresaru, s tim da se sa desne strane nalaze ekranski tasteri za skok na određeno početno slovo kontakta. Ovo je stvar koja je svakako trebalo da se nađe i u samom modulu adresara.
- SMS poruke se nižu u formi ćaskanja (eng. chat), tako da je jasno vidljiv tok komunikacije sa određenim kontaktom. Sve ovo zahvaljujući odličnom modulu Conversations.
- Zahvaljujući veb pregledaču zasnovanom na Mozilla čedu, i podrškom za Flash 9.4, surfovanje vebom je pravo uživanje.
- Modul za elektronsku poštu podržava kako POP3, IMAP i Exchange, tako i različite WebMail servise, pa mi je recimo praćenje GMail naloga pravo uživanje. Iz samog modula se jednostavno sastavlja i šalje nova pošta, a kao adresar elektronske pošte koristi se interni adresar telefona i adrese sa servisa za brze poruke. Naravno, moguće je zakačiti više od jednog priloga uz poruku.
- Pošto hardverska tastatura nije baš najpogodnija za remapiranje (ko će da pamti gde je neko novo slovo), softverska „OnScreen“ tastatura je podesiva i apsolutno nema prepreka za kucanje ćiriličnim pismom (vidi Srpska ćirilična tastatura za N900).
- Procesor je dovoljno moćan da omogući glatku reprodukciju video materijala, pa će gledanje celovečernjeg filma na N900 proteći bez trzavica (osim ako veličina ekrana ne predstavlja problem). Međutim, ako stigne nova poruka (SMS, IM, e-mail) dok „svira“ neka muzika, muzički plejer će da „štucne“ i muzika će na kratko da „zaskrečuje“. U svakom slučaju, medija plejer je intuitivan i jednostavan za korišćenje.
- Fotografisanje je „na nivou“. Makro režim za fotkanje „iz bliza“ sjajno funkcioniše, moguće je izabrati četiri različite rezolucije fotografije, podeliti jednu ili više fotografija preko veb servisa za fotke, elektronskom poštom ili Bluetooth vezom. Naravno, opkrajanje, rotiranje, promena veličine i postavljanje Meta podataka (naslov, opis, oznake, ime autora) se podrazumevaju. Pregledač galerije je brz i pregledan, a prelazak na prikaz prethodne, odn. sledeće fotografije obavlja se „listanjem“ prstom (ili olovčicom).
Dodavanje geografske lokacije u fotografije je automatizovano (eng. Geotagging). Jedino što treba je izabrati jedno od sledeća dva: preciznost ili brzina. Za preciznije geolociranje treba isključiti lociranje na osnovu ćelija mobilne telefonije i osloniti se na GPS modul, što je ujedno i sporiji pristup. Za brži pristup treba uključiti geolociranje na osnovu ćelija mobilne telefonije, ali je onda preciznost relativna — meni je „omašio“ lokaciju za oko kilometar. Uglavnom, za funkcionisanje ove mogućnosti neophodan je pristup Internetu.
- Jedan ovakav uređaj ne bi bio to što jeste kada ne bi mogao da se proširuje dodatnim programima, i to sa mogućnošću instalacije „na klik“ u samom uređaju. Zahvaljujući alatki „Application manager“ koji zapravo predfstavlja prilagođeni grafički frontend za apt-get menadžer paketa (valjda?!), isntalacija dostupnih programa iz repozitorijuma daleko je na tapkanje po ekranu. Video sam da su ljudi uz malo hakovanja uspešno instalirali OpenOffice.org na N900, a od spremnih paketa bih pomenuo AbiWord, Gnumeric, Claws Mail i Evince za kancelarijske poslove, Pidgin i X-Chat za komunikaciju, Comix i MAME za razonodu, a i za hakere se nađe nešto korisnog alata, kao što su nmap, Kismet, aircrack-ng i wireshark.
- Sve četiri radne površine su modularne i na njih se mogu postaviti prečice ka kontaktima, prečice ka omiljenim veb lokacijama, dugmad za pokretanje programa i različiti vidžeti, poput onog za prikaz zadataka u kalendaru, vremenske prognoze, utroška kalorija i pređenog rastojanja (pedometar), i razni drugi.
- Beležnica (eng. Notes) je prilično dobro odrađena i osim čistog teksta može da sadrži osnovna formatiranja teksta.
- Kao dobru stvar bih pomenuo i modul za vreme i alarme koji iako „uvek svira istu pesmu“ može da se postavi za (čini mi se) neograničen broj slučajeva i kombinacija.
- Kalendar je pregledan i veoma funkcionalan. Može da prikaže aktivnosti u mesečnom i sedmičnom pregledu, kao i u obliku agende gde su aktivnosti grupisane po datumima. Iz menija kalendara se lako dolazi do liste zadataka, beležnice i dela za kreiranje novih događaja.
Sve u svemu…
Kao mobilni telefon, Nokia N900 je potpuni promašaj. Od brzog pozivanja (otključaj ekran, tap na prečicu kontakta na radnoj površini, tap na taster sa brojem za pozivanje kontakta) i javljanja „na slepo“, preko nedostatka podrške za MMS (bez instalacije dodatnog programa), skoro pa očajnog adresara kada je upoterba jednom rukom u pitanju i odsutnost personalizacije grupa i melodija zvona, pa do onog automatskog okretanja tastera za prihvatanje/odbijanje veze (što je rešivo, ali čemu onda takva moućnost), ono su što ovaj uređaj čini preskupim a nefunkcionalnim telefonom.
Nokia N900 je kao Internet komunikator fantastičan uređaj. Lako dostupna elektronska pošta, brze poruke, VoIP, multimedijalni servisi i društvene mreže, dobar foto-aparat sa čarima geo-označavanja fotografija i moćna hardverska platforma ono su što će korisnik u pokretu znati da ceni. Uz stalno dostupan WiFi — misija ovog „telefona“ je potpuno ispunjena.












































7 komentara na „Nokia N900: loš telefon, dobar komp“
14. jun 2010. u 22:14
Da se jako brzo pozivati, zapravo – ako otvoriš tastaturu i počneš pisati ime kontakta, ne moraš otključavati ništa. Ime+enter i to je to. Možeš i na desktop staviti shortcute na kontakte. A u adresaru imaš i opciju za prikaz zadnjih x najčešćih kontakata. Tako da teško da bih išta od tog nazvao očajnim.
Što se okretanja tastera za prihvaćanje/odbijanje tiče… Nisam baš shvatio o čemu je riječ. Može neko detaljnije objašnjenje?
Konačno, MMS… ako je dostupna besplatna aplikacija koja rješava neki problem, ne vidim kako je to mana telefona.
14. jun 2010. u 22:43
@Ante Vukorepa: Kada je brzo pozivanje u pitanju, to sve ima smisla sve dok gledaš u telefon i nisu ti zauzete obe ruke (npr. nosim hrpu dokumentacije u naručju a treba da pozovem klijenta koji mi nije u listi čestih kontakata).
Okretanje tastera – kada se ostavi automatsko rotiranje u toku podizanja telefona (iz džepa) i spuštanja radi pogleda na ekran, žiroskop vrti ekran čas u portret, čas u pejzaž. Držim telefon desnom rukom i palcem okidam na dugme Answer, dakle u levi deo tastera, ekran se rotira i na to mesto dolazi dugme Reject.
Koliko mi se čini, fMMS još uvek nije savršen. Kao mobilnom telefonu, sistemski nedostatak te funkcije je minus, makar postojala i opcija besplatne popravke.
Svi su ti problemi manje ili više rešivi, ali je meni upošljavanje obe ruke za mobilni telefon ipak previše
21. jun 2010. u 15:28
odlican blog, a i jos bolja recenzija, thumbs up
2. jul 2010. u 10:42
A covjece kakva recenzija al’ si se raspisao. Nista treba predlagati ovim tech kucama da ti salju ove gadgete na opis
.
23. jul 2010. u 10:19
Pozdrav ,
citam i prelistavam pisanja i prepiske , ali ne mogu da nadjem ni jednu recenicu o tome da li ima srpska verzija za ovaj telefon , engleskim se dobro sluzim ,ali mislim da bi bilo dobro imati i ovu opciju,
Ako neko zna nesta bio bih mu zahvalan
S postovanjem
23. jul 2010. u 13:57
@Sasa: Dok je telefon bio kod mene, lokalizacioni paket za srpski jezik nije postojao.
2. septembar 2010. u 03:03
molim vas da mi objasnite zasto ovaaj telefon kada ukucam *121# sto u prevodu znaci provera stanja na racun on nece da obavi to a vec sepojavi nvrhu ekrana incorect phone number