Strpljen, spašen
Sva mudrost satkana u narodnim poslovicama bi mogla da ima efekta kad bi se svaka poslovica poštovala. A da to uradiš, moraš da imaš i jake živce.
Ipak, mene glava ne prestaje da ubija, celo popodne.
Bio danas majstor i ugradio venecijanerei okapnice, čime bi radovi oko ugradnje prozora trebali da budu gotovi, što se tiče firme s akojom sam ugovorio kupovinu i u gradnju PVC stolarije.
Prvi udar na mali mozak usledio je kad u firmi nisam mogao da pronađem nikoga da uzmem tri kofe peska sa stovarišta. Znači, morao sam sa majstorom da se dogovorim da to on uzme sutra. Serem ti se u firmu koja ima samo dva ispravna vozila koja su na terenu. I serem ti se u čoveka (mene) koji nema svoj auto (jebo me i skener, i štampač, i maturski i diplomski radovi zbog kojih sam ‘99. prodao auto).
Sledeći šok mi je pao na srce kao kec na deset kad sam uprtio džak od 50 kg cementa da iz podruma iznesem na treći sprat. Ja, koji od miša i tastature (dobro, po nekad i CRT monitora) nikad ništa podigao nisam, okuražio sam se da teglim kabastu džakčinu uz stepenice. Nosio sam deset minuta džak cementa uz 56 stepenika.
Onda je došao majstor koji treba da okrpi rupe koje su majstori napravili izbijanjem starih drvenih prozora. Novi ubod u mali mozak usledio je onog momenta kad je majstor rekao da će morati da poruši „zub“ na plafonu koji je ostao od starih roletni. Opet jebena prašina po stanu i nove četiri kofe šuta u kontejneru. A što je najgore, sto za računar mi je pun prašine jer sam ga kasno prekrio najlonom, a pod prstima mi još uvek krckaju zrna maltera.
Kad je završio drugu sobu, sede majstor da malo odmori i kaže kako su okapnice loše postavljene, i da ona u dečijoj sobi čak i vibrira. Pogledam, JEBOTE! Lim je podignut oko 2 cm od betona, zakovan za prozore pop-nitnama, linija lima koja se spaja sa okvirom prozora je izubijana čekićem, neravno, i ima talase, limovi su uži za 2 cm nego što treba i do zida sa starne ima lufta za dva prsta, a kraći su toliko da donja ivica taman naleže na ivicu betona. Pa jabem mu mater, koliko je teško bilo uzeti juče pravu meru, pustiti 1 cm dužu okapnicu i 2cm širu, saviti lim kako treba i ugraditi ga kako treba?!
Ako planirate da radite PVC/aluminijumsku stolariju, a živite u Kragujevcu, ni slučajno ne radite sa firmom „Citadela“ iz Beloševca. Jebeš 300 € nižu cenu kad ti sjebu sve ono što bi trebalo da bude kako treba. Sutra ću gazdu da dovedem i da ga pitam je l’ ovo treba ovako da izgleda i može li ovo jebeno sranje da spreči kišu da ulazi u kuću!
Gledam ovaj krš i lom, i dođe mi da odem u 3 p. lepe m. jer mi je preko glave majstora, i krša, i loma, i svinjca, i svega.
Piše: Aleksandar
Kategorije: Život
Oznake: home, kragujevac, PVC, život























5 komentara na „Strpljen, spašen“
30. oktobar 2007. u 21:09
Uh…
Ne znam šta da ti kažem.
Čim si u prvom postu napisao da si odabrao najjeftinije, slutio sam da će do ovakvog konca doći…
E sad, ako je gazda – gazda, besplatno će ti to popraviti, ali… Seti se gde živimo, i budi srećan što bez stakala nisi bio dve nedelje…
Vidiš – uvek ima svetla strana
31. oktobar 2007. u 01:52
300€ jeftiniji u odnosu na konkurenciju… huh, to je bome sumnjivo. Čudo da se nitko po lokalnim forumima nije požalio na tu firmu, ili da na neki drugi način informacija o (ne)kvaliteti njihovih usluga nije došla do tebe.
23. novembar 2007. u 14:33
Brate,koliko love toliko muzike …a lepo sam ti rekao gde da odes ….
23. novembar 2007. u 22:40
Ende. Sad kad je gotovo, i ne duva mi, a vreme prošlo i oduvalo zajebuncije, sve je prihvatljivo. I nije toliko strašno koliko je moglo da bude.
24. novembar 2007. u 14:38
Kekekeke,samo se ti tesi …