Suton
Zima je, pusta i hladna dolina,
Ravna, prepuna blede gorčine,
Vraća unazad prezrele reči,
Koje su davno uvele negde,
Same u istoj dolini takvoj,
Pred sami kraj dana,
Kad Sunce gubi bitku,
I lomi smiraje snova u sumrak dana.
Tama i svetlost vezani mesečinom,
Mlitavo telo što lebdi,
Lomljivi zvuci pred zadnji ton,
Ostaće zaboravljeni … u suton. (…)
Kapci su davno pali,
Postali teški, kamenu ravni,
Još dok su zraci života sjali,
Kada je mladost vladala tamo,
Gde veče lomi nemirne snove,
I tuga opija tužne … u suton. (…)
26. decembar 1996.
Perućac












2 komentara na „Suton“
8. april 2008. u 01:42
Pronađoh pesmu tražeći suton. Hvala google pretraživaču
10. oktobar 2008. u 16:06
to mora da je bio prizor!