Možeš li…
Da li mi možeš reći
zašto smo se sreli
na liniji beskrajnog puta
koji za sobom vučemo i posle smrti?
Da li mi možeš reći
zašto postoje takvi trenuci
u kojima se zaboravlja sve
i predaje spajanju suprotnih duša?
Da li mi možeš reći
zašto postoji kraj
svega što jednom izgleda
tako slatko i beskrajno.
Samo mi to reci
kada budeš znala.
Razumeću te.
Dali mi možeš vratiti
deo zalud utrošenog života
zbog par dana posvećenih
lažnoj iskrenosti.
I da li možeš sve to,
učiniti sama…
Bez mene, a meni.
… Možeš li?







2 komentara na „Možeš li…“
6. oktobar 2008. u 00:11
Veoma dobro, upravo poetski, kako i treba.
10. oktobar 2008. u 15:49
Auuuu kako si skroman, i ja bih da meni neko kaže! Avaj!