Možeš li…
Da li mi možeš reći,
Zašto smo se sreli,
Na liniji beskrajnog puta,
Koji za sobom vučemo i posle smrti?
Da li mi možeš reći,
Zašto postoje takvi trenuci,
U kojima se zaboravlja sve,
I predaje spajanju suprotnih duša?
Da li mi možeš reći,
Zašto postoji kraj,
Svega što jednom izgleda,
Tako slatko i beskrajno.
Samo mi to reci,
Kada budeš znala.
Razumeću te.
Dali mi možeš vratiti,
Deo zalud utrošenog života,
Zbog par dana posvećenih,
Lažnoj iskrenosti.
I da li možeš sve to,
Učiniti sama…
Bez mene, a meni.
… Možeš li?












2 komentara na „Možeš li…“
6. oktobar 2008. u 00:11
Veoma dobro, upravo poetski, kako i treba.
10. oktobar 2008. u 15:49
Auuuu kako si skroman, i ja bih da meni neko kaže! Avaj!