Acer Aspire One 110
Zahvaljujući drugu Hatali, u ruke mi je pao netbuk Acer Aspire One 110 sa preinstaliranim Linuksom. Pošto je donet iz Italije, trebalo ga je „prevesti na srpski jezik“.
Osnovne karakteristike
Plavi mališa tananog profila sa 965 grama (mada zvanično teži 995 grama) veoma je lagan, a zahvaljujući kompaktnim dimenzijama 249 (širina) × 170 (dubina) × 29 (visina) mm, ništa ga nije teže nositi od uobičajenog rokovnika.
Kvalitet završne izrade je na visokom nivou pa kućište ne izgledajeftino. Matirana metalik-plava boja oklopa, te staklasta (eng. Glossy) poklopca i okvira ekrana daju mu poseban šmek i odaju utisak robustne mašine.

Asus Aspire One 110
Hardver
Ovaj primerak Acer Aspire One 110 netbuka pokreće dvojezgarni jednojezgarni procesor Intel Atom N270 na 1,6 Ghz, 512 MB DDR2 memorije i SSD disk kapaciteta 8 GB. Skladišni prostor se može proširiti SecureDigital memorijskom karticom za koju je slot smešten na bočnoj levoj stranici kućišta. Troćelijska baterija omogućava oko dva sata autonomije, što je za ovu klasu premalo.
CrystalBrite WSVGA ekran je dijagonale 8,9 inča predviđenih za rezoluciju 1024×600 tpi koju Intel GMA 950 grafički čip uspešno obrađuje. Zahvaljujući velikoj rezoluciji na malom ekranu slika izgleda fantastično glatko, pa se potpuno uklapa u staklasti crni okvir ekrana.
Za umrežavanje sa drugim računarima i obezbeđivanje pristupa Internetu koriste se Realtek 10/100 Mbps mrežni adapter, Acer Invilink 802.11 b/g bežični adapter sa Atheros čipom i UMTS/HSPA modul za povezivanje na mrežu mobilne telefonije, dok Bluetooth adaptera nema.
Organizacija komponenti
Ovom mališi priključaka ne nedostaje, ako se uzme u obzir kategorija prenosnika kojima pripada. Sa leve strane su napred pomenuti slot za proširenje skladišnog prostora, po jedan USB, Ethernet i VGA priključak, te AC/DC ulaz za punjač.

Asus Aspire One 110: priključci na levoj strani
Na desnoj stranici smešteni su mikrofonski ulaz i izlaz za slušalice, dva USB priključka, više-u-jednom slot za memorijske kartice i „rupa“ za osiguravanje uređaja od krađe (sajlom).

Asus Aspire One 110: priključci na desnoj strani
Sa zadnje strane nema nikakvih dugmadi i priključaka, dok je napred u desnom ćošku smešten prekidač za uključivanje bežičnog adaptera.

Asus Aspire One 110: pogled spreda
Sa donje strane napred gotovo celom širinom kućišta nalaze se prorezi iza kojih je smešten zvučnik. Ne treba očekivati studijski kvalitet zvuka, ali su zvučna obaveštenja zadovoljavajuća. Za slušanje muzike ipak preporučujem upotrebu slušalica. U zadnjem levom delu donje stranice je prorez za ventilaciju.
Iznad ekrana dijagonale 8,9 inča nalazi se sjajna Acer Crystal Eye veb kamera od 0,3 Mpix, kao i ugrađeni mikrofon levo od nje. Ova veb kamera me je oduševila kvalitetom slkike koju daje; nije velika, ali je bistra i vernih boja. Sa druge strane, video mogućnosti su joj prilično loše, što se brzine tiče, dok je kvalitet slike zadovoljavajući.
U desnom uglu između tastature i osovine ekrana smešteno je dugme za uključivanje i isključivanje računara.
Na osovini ekrana, sa leve strane nalaze se četiri LE diode koje označavaju upotrebu napajanja, aktivnost diska, aktivnu numeričku tastaturu (Num Lock) i aktivan režim ispisa velikih slova (Caps Lock).
Minijaturna tastatura zahteva period privikavanja na gusto spakovane tastere, mada je njihova dodirna površina neznatno manja od standardnih tastatura. Hod i otpor tastera su zadovoljavajući, a pri kucanju tastatura ne uranja kao kod većine današnjih prenosnika ekonomske klase.
Desno od levog tastera Ctrl nalazi se funkcijsko dugme Fn koje proširuje funkciju pojedinih tastera. Funkcija numeričke tastature dobija se kombinacijom funkcijskog i dela tastera alfanumeričke tastature, dok se računske operacije aktiviraju kombinacijom funkcijskog i tastera F11. Podešavanje jačine zvuka i osvetljenja ekrana takođe se vrši u kombinaciji sa funkcijskim tasterom i kursorskih tastera. Uspavljivanje, promena videoizlaza, isključivanje ekrana, zaključavanje tačpeda i prekidač za isključivanje zvuka smešteni su na tasterima F4-F8 (respektivno).

Otvoreni Asus Aspire One 110: pogled spreda
Ispod tastature na sredini kućišta smešten je tačped sa levim, odn. desnim tasterom sa strane. Ovo je još jedan detalj koji me je oduševio. Funkcionalnost ovog tačpeda je prosto fenomenalna; precizan je i brz.
U donjem desnom delu površine sa tastaturom i tačpedom nalazi se indikator bežične mreže, tik iznad prekidača za njeno uključivanje.
Softver
Ovaj primerak došao je sa preinstaliranim GNU/Linuks operativnim sistemom Linpus, koji je zapravo Fedora 8 (Werewolf) adaptirana za netbuk računare. Kako je kupljen u Italiji, došao je sa TIM-ovim modom na Italijanskom jeziku. Obzirom da je Fedora 8 prilično zastrareo sistem, softver je zastareo i nije mogao da ispuni zahteve drugara – da sistem bude na srpskom jeziku.
Nakon malo guglanja, odlučio sam se da stavim tek objavljeni Ubuntu 9.04 (Jaunty Jackalope) i to verziju Netbook Remix prilagođenu za netbuk mašine.
Preuzeo sam datoteku ubuntu-9.04-netbook-remix-i386.img sa ETF servera, i nakon provere MD5 sume spakovao „sliku“ na USB Flash disk komandom
dd if=ubuntu-9.04-netbook-remix-i386.img of=/dev/sdh bs=1024
Kada je proces pisanja slike na fleš završen, stavio sam ga na ejsera, prilikom uključivanja pritisnuo taster F12 kako bih dobio meni za izbor uređaja sa koga će se podići sistem, izabrao upravo spakovani ubuntu i obavio instalaciju u nekoliko klikova mišem.
Ubuntu 9.04 (Jaunty Jackalope) Netbook Remix
Po instalaciji bilo je aktivno prilagođeno radno okruženje namenjeno malim ekranima. Problem koji se postavio ispred zahteva za srpskim jezikom i ovog okruženja je to što ono nije lokalizovano, a takođe u panelu nepostoji mogućnost da se prikaže pokazivač i izbornik rasporeda tastature. Zato je prelazak na desktop režim Gnoma omogućio sve to, pa još i lepe tapete (eng. Wallpaper).
Nakon instalacije jedina „kvaka“ na koju sam naišao bila je bežična mreža koja nije radila. Na sreću, po instalaciji paketa linux-backports-modules-jaunty problem je rešen, i bez ikakvih dodatnih intervencija po restartovanju računara bežična mreža je funkcionisala sa sve svetleće LE diode.
sudo apt-get install linux-backports-modules-jaunty
Instalirao sam pride i wifi-radar radi komotnijeg izbora raspoložive bežične mreže, set jezičkih paketa za srpski jezik i multimedijalne programe, kao i multimedijlne kodeke i fontove iz riznice Medibuntu prema uputstvima na www.ubuntumini.com.
Opšti utisak
Radi „uspavljivanje“ i „buđenje“ zatvaranjem, odn. otvaranjem poklopca. Memorijske kartice vidi samo ako su umetnute u slot pre pokretanja sistema, bilo u levi za proširenje skladišnog prostora ili u desni — čitač kartica. Na sreću, ovaj problem se ne ispoljava kod USB priključaka, pa će spoljni čitač kartica raditi kako treba (ako treba).
U radu se Acer Aspire One 110 solidno pokazao. Primetno je „trzanje“ prilikom pokretanja programa, što može da uzruja korisnike koji su navikli na brze desktop računare. Surfovanje Internetom je ugodno, obrada tekstualnih dokumenata potpuno zadovoljavajuća, dok je kod alatki za obradu grafike primetan nedostatak većeg ekrana, odn. ekrana veće vertikalne rezolucije. Multimedija zadovoljava očekivanja, pa ih čak i prevazilazi, posebno kada je reprodukcija video materijala u pitanju. Plastika ne krcka i ne ostavlja utisak da će ekran otpasti ako se računar prodrma u rasklopljenom stanju.
Verzija sa 120 GB diskom svakako je preporučljiva kada je brzina u pitanju, ali SSD sa druge strane omogućava bezbedno „tumbanje“ u toku rada. I novi Ubuntu se fino pokazao, obzirom da je sav hardver koji sam probao prepoznat, pa osim problema sa memorijskim karticama ništa drugo ne mogu da mu zamerim.











9 komentara na „Acer Aspire One 110“
25. april 2009. u 17:00
Taj levi microSD koristi neki zanimljivi filesistem koji mixa fajlove sa dva filesistema (interni SSD i kartica u slotu). Nisam dugo imao acera kod sebe pa nisam se podrbnije poigrao, ali kao ideja je super.
25. april 2009. u 17:04
Svaka čast na detaljnom postu. Sada imam želju i ja tako nešto da probam. Takođe odličan „tip“ za backports-modules.
25. april 2009. u 19:28
Odličan članak! Samo tako nastavi!
27. april 2009. u 21:19
Lepo, lepo — samo bih dodao da Atom nije dvojezgarni. Atom je 32-bitni jednojezgarni procesor male potrošnje, odnosno, efikasnije proizveden procesor koji radi ono što su radili procesori pre 6-7 godina i koji su dovoljni većini ljudi
Zanimljivo je i da pokretač iz netbuk remiksa nije preveden — ovo ne bi trebalo da bude preterano zamoran posao, ali mislim da je već obavljen. Neštu tu ne štima, valjalo bi ispitati.
Pozdrav, i još jednom — fin tekst, sve pohvale!
27. april 2009. u 22:23
@zsteva: Realno, ako nekome treba netbuk sa diskom velikog kapaciteta, uzeće neki sa klasičnim hard diskom a ne SSD. Ali ta tehnologija dogradnje nije za baciti
@Saša: Ako je od pomoći, zadovoljstvo je moje!
@Mladen Drobnjaković: Ako budem imao prilike
@Danilo: Eh, pa Atoma ima i 32bitnih i 64bitnih, i jednojezgarnih i dvojezgarnih. Bar tako kažu na Vikipediji
Iz nekog razloga sam namenski napisao da je ovaj na ovom isprobanom i štelovanom modelu dvojezgarni, a čini mi se da sam to izveo iz nadgledača komponenti, t.j. aktivnosti procesora. I meni je bilo čudno obzirom da je N270 (t.j. serija N2xx) jednojezgarni procesor, al’ eto 
Što se netbuk desktopa tiče, iako je okruženje sa srpskim lokalitetom, ta aplikacija je bila na engleskom iako su programi na srpskom, čak i datum u sistemskoj kaseti. Kad sam promenio desktop na klasični Gnom, meniji su bili lokalizovani.
28. april 2009. u 17:53
Lep prikaz.
Zanima me kako formatira disk netbook remix? Da li mu je po difoltu ext3 ili 2 i da li pravi swap ili ne. Ja sam probao netbook remix 9.04 na eeepc 1000 ali samo u live verziji tako da ne znam kako formatira po defoltu.
Mislim da je za ljude koji odluce da promene defolt sistem na svom netbuku sa samo ssd vazno reci o manama swapa i svih journal fajl sistema.
Na eeepc je isto atom 270 i sistem monitor pokazuje 2 jezgra.
28. april 2009. u 20:20
@Liticovjesac: Deo za particionisanje je kod mene napravio root particiju od 7 GB, i jednu swap od 1 GB (čini mi se d aje takav odnos bio). Postojala je i opcija ručnog particionisanja, gde se može odabrati željeni raspored.
Ono „trzanje“ je posledica swap-a, čini mi se. A što se žurnalističkih sistema datoteka tiče, nisam se zadržavao niti okretao tom problemu jer je ovo više bio pregled same mašine, dok za detalje o brzini rada i lâgu žurnalističkih sistema datoteka treba pročešljati Internet.
1. maj 2009. u 16:05
To što si video dva proca u System Monitoru je posledica automatski aktivirane podrške za HyperThreading na Atomu N270. Neke benchovi po netu su potvrdili da HT pruža do 10% povećanja performansi u proseku, što i nije loše ako se Atom dodatno overklokuje, a tu mogućnost ima npr. MSI Wind. Uglavnom, fine su to mašinice, I really like ‘em.
25. jul 2009. u 22:35
Svaka cast na podrobnom testu. Puno mi znaci jer bih rado kupio neki mali netbook, ali da ne pravi probleme u radu sa Linuxom…
Pozdrav!