Trenutak istine o fejsbuku
U Srbiji je ovih dana interesovanje među različitim starosnim grupama svedeno na dve jednostavne stvari – ili si mlad, ili nisi. O čemu to OffLine vole da ćaskaju mladi a o čemu stari?
tDok sam sinoć luftirao besnu glavu po Velikom parku, nisam mogao a da ne primetim dve glavne teme o kojima ljudi u prolazu pominju ili o kojima diskutuju. Nisam prisluškivao, ali u prolazu jednostavno ne može a da se ne čuje stremljenje ka istom cilju iz različitih uglova.
Mi u našem svetu
Mlađe generacije su okupirane pojmom „Facebook“. Od međusobnih pitanja koje jedno drugima upućuju „je l’ imaš fejsbuk“, „je l’ si videla na fejsbuku“ i „videla sam ga na fejsbuku“, pa do „slika da stavi na fejsbuk“. Dakle, mladi vole da se druže i elektronski i biološki… dobro, ajde, uživo.
Na žalost, dobar deo te mlađe populacije u fejsbuku vidi mesto za „muvanje“, pa nisu česte slike profila sa provokativnim i/ili tuđim delovima tela, eksplicitnim rečnikom u statusu, ili još eksplicitnijim porukama na zidovima grupa, prijatelja i multimedijalnog sadržaja.
Baš pre neki dan mi „prijateljstvo“ traži ženska osoba koja u slici profila ima zaobljenu žensku zadnjicu. Na moje pitanje „ko je“, dobio sam kontra pitanje: „hoćeš da me upoznaš srce“. WTF?! Gde se dede ono dugme „Ignore“… aha, evo ga — klik. Ne volim toliko agresivan marketing
Dakle, evo nove dijagnoze: fejsbuk primitivizam.
Oni u svom svetu
E sada dolazimo do starijih generacija. Znate o čemu oni diskutuju i evociraju svoje „događaje“? ‘El gledao neko onomad domaći rialiti šou „Trenutak istine“ (ili što neko negde reče „rasprodaja privatnosti“)? Ko nije, neka pročita ovaj zapis sa Trista čuda.
Neki su samo prepričavali, a dojica dekica, sa rukama prekrštenim na ležima koji su mi od pumpe kod parka pa do muzeja neprestano utrčavali u kadar kad sam fotkao put ka muzeju, ćaskali su o svojim „izletima“ poput onih od onog KRETENA iz emisije (jebale te pare, koje ne dobiješ, kad javno sjebeš svoju porodicu i rodbinu). Kaže jedan dekica „komšije su htele da mi nameste, al’ sam se uvek izvlačio i ova moja nikad nije posumaljala“.
Aca se već „osvrtao“ na ovu temu, a ja se pitam, kolika budala (egzibicionistsa, psihopata, bolesnik?) treba da budeš da bi sav svoj prljav veš izneo „na televizor“ u udarnom terminu?
Usput, BUDALA koja je pala na pitanje tipa „da li se nekome nekada žalio kako nije mogao da zadovolji ljubavnicu“ pored toga što je BUDALA (ajde, budala ima svuda, može čovek i da mu progleda kroz prste), dovoljno je sujetan („ja muškarčina, bre!“) da padne na takvom pitanju — slagao je da se nikad nikome nije žalio zbog toga
Moralisanje?
Nije mi namera da kritikujem bez razloga. Na kraju krajeva, seks je nešto što, između ostalog (pored novca), pokreće svet (je l’ tako Nikola?
). Samo smatam da za neke stvari treba imati osećaj i uputiti upozorenje. Znam, znam, ako ti se ne sviđa nemoj da slušaš/gledaš/čitaš/dodaj-po-želji, pa tako i radim — kad je umereno ispratim, kad pretera zaobilazim.
A vi niste čitali moje eksplicitne priče? Pravio ja to nekad davno, za pare. Kad sam našao isplativiji posao, prestao sam jer ne volim da „prodajem svoju privatnost“ a mrzi me da izmišljam tuđu
Piše: Aleksandar
Kategorije: Kritika
Oznake: facebook, social network, društvene mreže, društvo, privatnost, seks, srbija, srbovanje, trenutak istine












3 komentara na „Trenutak istine o fejsbuku“
8. februar 2009. u 22:45
Aca se “osvrao“? xD
9. februar 2009. u 10:38
Odličan tekst i nažalost istinit. Mislim da je to dovoljan komentar.:-)
12. decembar 2009. u 15:17
Sjajan post.
Link ka članku ‘fejsbuk primitivizam’ na ‘dzono.blog.rs’
izbacuje: ‘Greška. Traženi članak nije pronađen.’