Povratak u asfaltnu dolinu
Ovo je nastavak zapisa „Pakao uživo“, bar se tako može tretirati obzirom da ih prouzrokovaše isti motivi – tropske vrućine.
Vratismo se sinoć oko 22 iz sela (Knić). Ono je raj. Kuća („novije izgradnje“ iz ‘60. godina prošlog veka), u kojoj smo na spratu spavali, je od debelih zidova, pa se vazduh unutra teško zagreva. Spavao sam dve noći a da se nisam grama uznojio. I to sam se naspavao. Kao i deca i Daca.
Jeste da preko dana i zemlja zrači toplotu, ali nema velikih betonskih emitera, prostrane asfaltne plotne. U hladu juče popodne zabeležio sam 40 ºC, na starom termometru, pa mu nije veroati u korektnost cifre. Vazduh je vreo, ali bazenčić i crevo, šarena ladovina od trešnje, dosta tečnosti i hlad od kuće olakšali su preživljavanje sudnjih dâna mnogo prijatnije nego u zatvorenom stanu.
Deci sam punio bazenčić vodom pa su se oni ekstra rashlađivali, a kad zaspe od umora, uleti malo i tata, da rashladi leđa

Uveče, oko 22, kad pre’ladi i hladan vetrić krene da ćarlija, spakujem se na poljski krevet u dvorište i gledam zvezde. Zvezdano nebo u vedroj noći, uz muziku Acoustic Alchemy, opušta bolje od ičega. Fantazija na otvorenom.
Ovde u gradu je sasvim drugačije. Nemamo terasu, tri sobe su na južnoj strani zgrade, tokom većine dana okupane svom vrelinom Sunca, a tu je i veliko travnato dvorište između četiri zgrade, čija izgorela trava dodaje na značaju vrelini koja izbija iz zemlje. Bez hladnog vetra, nema nade da bude lakše.
Sinoć smo legli oko ponoći, a probudili se jutros pre 5 sati! I to, pored otvorenih prozora, potpuno mokri od znoja. Definitivno ovde koliko danas mora da upadne jedno rashladno telo koje obezbeđuje protok vazduha, samo još da vidim šta je ostalo u prodaji, pošto je ovih dana pomama za klima uređajima.
A od jutros počinje još jedna radna nedelja, sve po starom, bez promena, uz visoke temperature, bez nade da uskoro bude podnošljivije. Ne pamtim kad sam ovako rano pisao zapis… grabim poslednje trenutke podnošljive temperature da napišem nešto „pametno“, a posle, to više nije izvodljivo
Piše: Aleksandar
Kategorije: Razonoda
Oznake: kragujevac, serbia, summer, deca, život, knić, leto, selo












4 komentara na „Povratak u asfaltnu dolinu“
23. jul 2007. u 18:45
Ovaj tvoj post me natera da vidim šta je i ko je to Acoustic Alchemy. Ono malo što sam čuo – odlično je
Evo, skidam diskografiju…
23. jul 2007. u 21:33
Auh Brđo, pa zar nisi do sada čuo to? Fantastična instrumentalna muzika. Kompletna diskografija je pomalo povelika, pa će ti trebati vremena da sve to poskidaš
24. jul 2007. u 09:07
Paaaa, još danas, eventualno sutra
15 albuma, 1,22 giga. A ne, nisam ranije čuo. Nije ih vetar naneo na moju stranu. Do sad su mi bile dovoljne kompilacije iz Kafea del Mar [koje imam skoro sve, preko 4 giga muzike] i fenomenalni kolega [ako se smem nazvati njegovim kolegom
], violinista Robi Lakatoš. To je ono što me je relaksiralo ovih dana…
24. jul 2007. u 13:46
Evo Urke da vidiš kolika je temperatura kod mene u Ivanjici!