Kako sam postao „noob“

Za najnovije izdanje Gnuzile (treći letnji dvobroj) pisao sam članak o zatupljivanju zahvaljujući „klik“ sistemima. Cenim da bi posle „odmorbenog“ zapisa bilo dobro da taj članak prenesem kao zapis i ovde, jer će tako omogućiti čitaocima da ga komentarišu, a veoma me zanimaju reagovanja čitalaca. Navalite (izvinjavam se što neću odgovarati na komentare i pitanja do 9. jula).

noob

Nedeljom ujutro pijem Jacobs (sa mlekom, bez šećera) i „trebim“ razne domaće forume. A onda me uhvati nostalgija za starim dobrim danima kad sam znao da se snađem u konzoli i kad sam morao da nameštam svoj distro. Sada je tako monotono…

Staro dobro crnilo

Kad sam počinjao sa GNU/Linuksom, bio sam apsolutni duduk, a nije to bilo tako davno. Imao sam DialUp modem za koji se više i ne sećam kog je proizvođača bio, ali je imao HaM čipset (valjda?) i morao sam da ručno kompajliram drajver sa Intelovog sajta, uz instaliranje izvornog kôda kernela, da bih se uopšte povezao na net. Onda sam morao da pravim GUI skripte kako bih iz gomile provajdera mogao da biram iz Fluxbox-a na koji ću da se povežem, pa onda da čekam i nerviram se što je veza zauzeta. Morao sam, zapravo, hteo sam da naučim BASH programiranje da bih puno toga olakšao sebi. Posegao sam i za učenjem Perl-a kako bih napisao skripte za razne konverzije, potpise i druge đakonije za tadašnji Sylpheed Claws. Učio sam i (bio) naučio kako da nateram svaki taster na multimedijalnoj Internet tastaturi da radi šta ja hoću. Instalirao sam distribucije, konfigurisao i kompajlirao kernel tako lako kao da spremam jutarnju kaficu. Dovođenje TV programa i radija na ekran Slackware desktopa radio sam poput pritiska na dugme daljinca, koji sam opet osposobljavao preko LIRC-a, ručnim kompajliranjem. Da li sam pomenuo kompajliranje tone softvera i pakovanje za kasniju upotrebu? Za sve to, i za još puno toga koristio sam konzolu, i u njoj počeo da se osećam kao master. San svakog Linux newbie-a.

Igra sa đavolom

Kad sam bio na vrhuncu, đavo je došao po svoje. Kažu, pazi šta želiš, može da ti se ostvari. Poželeo sam da se malo odmorim od konzole i svih tih BAŠovanja i Perlovanja. Po preporuci prijatelja, o čemu sam ranije već pisao, pokušao sam sa Fedorom. Pokušao, i navukao se.
Želja je uslišena – odmorio sam se od konzole. Kablovski modem radi out-of-box, bluetooth, lirc, webcam, net, office, ma sve što poželim, tu je sa par klikova mišem. Ali, to je loše. Loše je zato što sam takođe i zaboravio sve ono što sam ranije umeo. Minimalna potreba za konzolom usled instalacije softvera „na klik“, nadogradnje sistema „na klik“, održavanje „na klik“, multimedija „na klik“, moj se Linuks život pretvorio u „simfoniju klikova“. I sada će oni koji ne veruju u moć konzole reći „utopija“. Ne, dragi moji, ovo je pakao! Đavolji „klik“ sistem me je degradirao na noob nivo.
Posle godinu ipo na Fedori, danima se mučim sa skriptama oko banalne sitnice koju bih ranije rešio za tili čas. Kad mi zatreba najobičnija sintaksa, moram da zavirim u svoje stare skripte da bih video kako nešto radi. Svoje skripte za konverziju raznih kôdnih rasporeda više ne koristim, jer me je OOoTranslit dodatno razmazio. Postao sam beznadežni slučaj, ježim se što to moram da kažem, zavisan od kliktanja mišem tu i tamo, što nisam ni sanjao da ću postati.

Kuda dalje?

Najverovatnije ću sačekati još godinu dana, da moj sin Mihailo, koji je tek napunio 8 godina, dobro savlada latinicu pa da zajedno krenemo da učimo o konzoli, od nule. Do tada ću da klikćem okolo i nostalgično tugujem za crnilom ekrana.
A svima vama poručujem da ne izdate konzolu, jer će vam posle biti žao… ako već nije kasno?

Objavljeno: 22. jun 2007. u 22:50
Piše: Aleksandar
Kategorije: GNU/Linux, Život, Filozofija
Oznake: , , , , , ,
Podeli:
  • Podeli na linke.rs
  • Podeli na Ukusno!
  • Twitter
  • Facebook
  • Print